DODIR - Coleen McCullough

Coleen McCullough koja je napisala epski roman "Ptice umiru pjevajući" vratila se sa novom odličnom knjigom DODIR. Knjiga koju sam pročitala prije par godina mogu reći da je vrhunski napisana gotovo pa epska. Radnja je i ovaj put smještena u Australiju a središnji lik priče je Alexander Kinross koji napušta rodnu Škotsku i odlazi u novi svijet u potrazi za boljim prilikama. Nakon nekoliko godina javi se svojoj rodbini u Škotskoj pismom u kojem poziva svoju buduću suprugu da mu se pridruži u Australiji. Shvativši da se Alexander u Australiji jako obogatio rodbina mu šalje buduću suprugu, ali ne onu kojoj se Alexander nada nego njenu sestru, jer se djevojka koju Alexander želi već udala. Nakon iscrpljujućeg putovanja u Sydney, šesnajstogodišnja Elizabeth shvaća da čovjek za kojeg bi se trebala udati jako plaši i odbija. Spletom okolnosti Elizabeth je u tom braku nesretna i usamljena rodivši djevojčicu koja je mentalno bolesna, Elizabet još teže proživljava svoj život, ali ga prihvaća kao i sve ostalo u svom životu mirno bez puno buke. Za djevojčicu ne prikazuje nikakav veći interes, nego ju prepušta u ruke mlade kineskinje koja radi u njihovoj kući. Elizabeth pogađa i činjenica da njezin suprug ima drugu ženu snažnu i odvažnu Ruby Costevan koja je čista suprotnost Elizabeth. Alexander s druge strane naoko hladan i bešćutan, sve što dotakne pretvara u zlato, iako svjestan da ga njegova vlastita žena ne voli sreću pokušava naći u svom bogatstvu i zagrljaju vatrene Ruby te iskrenoj i nevinoj ljubavi svoje bolesne kćeri. Kroz knjigu se proteže cijeli niz likova koji će svojim izravnim i neizravnim postupcima utjecati na Elizabethin i Alexanderov život i sudbinu. Tako će dvoje ljudi, mlada kineskinja koja se brine o Elizabethinoj kćeri, koju voli kao svoju vlastitu kćer, dat svoj život da bi osvetila život djevojke o kojoj se brine i toliko ju voli. Tu se još pojavljuje lik Rubynog sina kojeg je Rubi imala sa jednim kinezom, i kojeg Alexander voli kao svog, on će na kraju imati najveći utjecaj na živote i sudbinu Alexandera, Elizabeth, i Ruby.

Na kraju samo želim reći kako nakon što sam pročitala knjigu osjećala dozu ljutnje i ne pravednosti života. kad netko na kraju dobije sve što je u životu želio na račun nečijeg života a da to nije nimalo zaslužio svojim postupcima. Drugi sa kojima sam pričala o toj knjizi nisu imali taj osjećaj i misle da treba dati čovjeku drugu šansu bez obzira kakvi su mu prijašnji postupci bili.